Selo mi se ruga (za romantičare)
Selo mi se ruga
zbog mojega druga,
nije cak ni losh
za bacit u kosh.
Usi su mu male,
a brada dugacka,
selo nek se ruga on me dobro vacka.
Shesan mi taj mali
smisan je ko dite,
nek pricaju drugi
zivot nek si kite.
Na dobrom je glasu
i ne glumi dasu,
pametan je on, ni ko neki gnom.
Kada gradom kroci suze mu se oci,
al kad mene vidi malo se zastidi.
Nisam neka treba al me mali vreba,
selo nek se .ebe
dok ja imam tebe :)
Obnaženi limar (pjesma napisana na zadanu temu)
Dok u strop sad buljim
i cekam vrhunac
do mene je svratio
napaljen ko junac.
nisam znala mala
ko dodje na vrata,
musko nisam vidjela
od prosloga rata.
pobjegoh mu brzo
u drugu sad sobu,
trk mu hitar bio
skinuo mi robu.
i gle cuda sada
ni sviknuti necu,
udje limar u stan
cuvati mi svijecu.
sram neka ga bude
preda mnome sad,
prasnuo me mladu
obnazeni gad!
AMOR STRESA KROZ SMS
Poslao je SMS, sad sam sasvim luda,
Ne znam više niti tko sam ni kak hodam, kuda?!
Nije mi čak ovaj momčić niti bio fajn,
glumila sam da sam faca i veliki švajn!
Pukla me po glavi Amorova strijela,
pala sam na zemlju poput zida bijela.
Otkud on u mom životu pitam se i sada,
al hodam za njim ko ovčica iz stada.
Zaljubljenost prava u mojoj je duši,
oči mi se sjaje, iz ušiju puši.
Nemam više ovaj tren ni za rimu dara,
ne znam dal se više zovem Sara, Mara, Dara...
Kako sad pak muško kad počinje ljeto,
trebala sam ludovati jebem ti ja sve to!
Al neka ga blizu nek ostane moj
paše mi taj dječak, čudni neki soj.
Evo rekoh naglas voljeni moj svijete
u guzici mi zrelost, al sam opet dijete.
Ne znam za niš drugo osim SMS
izbit će mi oči, najdraži mi krijes.
Pali me ko vatru bez da prstom mrdne
Ne dao mu Bog da se samnom sprdne.
POznala ga nebi ni rođena majka,
Živjela NAM LJUBAV NAJSTVARNIJA BAJKA!
OBAVIJEST!
Od današnjeg dana, 14. SIJEČNJA 2007. OVOM SE BLOGU PRIDRUŽUJE I DENIKO, član naše komune iz Tkalchicheve ulice.
Dobro dosao Stanley u ovaj gurmanski blog...
Nastavimo u istom stilu...
Vesnin vapaj
Dok kod Denija gledam stomačno mi salo,
zaključujem tužno da nije ni malo.
Sutra je ponedjeljak, moram ić na dijetu,
al kako ću jadna ostavit paštetu.
Deni opet nudi bombonice slasne,
a oko mene tresu naslage mi masne.
Vrag odnio šalu, želudac puca
al kad drugi paze, Vesna nešto kljuca.
Debela sam sad ko Houdek Žak,
na balvane podsjeća svaki moj krak.
Evo strija puca na trbuhu mom,
odo pojest nešto da ostanem trom.
Pjesma o sponzoruši
Mi žene smo čuda, čuda bez muda!
Uvijek smo sretne, pa i nepokretne.
Patetične malo, jer smeta nam salo,
stoga smo na strogoj dijeti kao da nam netko prijeti.
Idemo na more, ajmo dlake dole, vjezbajmo po cijele dane
da muški osmijeh il pogled ka´ne.
Živimo ko lude babe, dajemo se čak i džabe.
Uvijek nam plate piće, ne trošimo čak ni siće.
Mi smo prave mi smo čile, tretiraju nas ko činčile.
Mi raditi nemremo niš, za to nam i služi piš.
Vječno ćemo biti sretne, uz bogate impotentne :))))))
- inspiracija stigla danas nakon posjeta Fakultetu političkih znanosti
Ljubav je smisao života...
Dok gledam tu ljubav, taj usrani tren,
u glavi mi mutno, a u ruci dren.
Napila se jesam ko zemljica majka,
po bircu ga ganjam, nastala je hajka.
Ponaša se glupo, ko tipičan čoban,
ah nije kriv mali, u horoskopu ovan!
Tvrdoglavo biće, smotalo ga piće,
bio nekad moj, a i više nikad biće.
Svjesna sam toga, ispadam babaroga,
mrzi me On, al i ja sebe života mi moga.
Ah, to je bilo to moj najdraži svijete.
Zaključak: život je nepredvidiv
BOŽIĆNI DEBAKL
Vraćamo se mi u velikom stilu,
na ramenu nosimo sjekiru i pilu.
Pitate se, što je, pitate se čemu?
Došla zima pizda, smrznula nam venu.
Eto stiže Božić, veselja li pusta,
poklon nemam, zima mi je, a prazna mi usta.
Muko moja, stara kućo,
plaćem ja, plaće seka, a i mali Žućo.
Prodajemo drva za kaljeve peći, u kući nam minus
sad ću ormar sjeći. Tu pomaže sekira sa početka priče,
ostah majko bez ormara, al vatrice biće.
Odjeću ću dati, u Caritasov dom, koji će mi k...
kad živim ko gnom.
Bar će sretni biti maleni suniti.
Došla tuga do vrhunca,
nemam hrane nit ću ikad junca (punca).
Više ne znam što sam, baba ili ded,
odi zimo gdje te vole kad je nama bed.
Čupam, sečem, palim di me god traže,
oh, osjećam odoh, uzimaš me vraže!!
(tu bi mogla bolje rima al provokativna brate)
...prepuštamo vam da se izrazite, nastavite pjesmu..
ZNOJNI PAZUSI I HLADNE NOGE
Znojimo se mi, hladan znoj je to,
jesen, o jesen stigla je upravo.
Gore mokri, dolje suhi
sanjamo o toploj juhi.
Ako sreće ima, doma nam je mama,
a ako je nema, onda živiš sama.
U stanu su samo seka ti i ptica,
oh jadna ti majka, i prazna ti žlica!
Zato pade sada, još jedna pjesma tužna
oh jeseni kurvo, prognoza ti kužna.
Kiša pada stalno, mokre su nam noge,
rujan dodje brzo i rastuži mnoge.
Još ispiti dođu u taj zao čas,
o sudbino kleta ostavi se nas!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
Mislili ste da je kraj i da pjesme nema više,
al rima je ko zmaj jer se nama piše.
Radijator topli u po ljeta grije
smrznute nam guzice, zajebancija nije.
Jaknu nemam, dzepovi mi prazni,
jesen brzo dođe, Bog nas opet kazni.
Posla nemam, ko ni mozga
debela ću biti ko Jelena Rozga.
E sad je vrijeme da skončamo tugu,
Zbogom ostaj blože, ratni naš drugu....
NEVJEROJATNO,POČUJTE OVO!!!
Preko noći dotična gospodična iz priče od jučer,Pinchonsita,je snijela(ne znam kada,valjda preko noći dok sam spavala)još jedno jajce!!!!!!!!!iskreno sad me već strah:bojim se da ne postanu prekobrojni,pa šta onda?!?Ne znam kako se postaviti u ovoj situaciji:gledam svoju papigu koja slaže jaja i gura ih po kavezu dok ih ne zbroji na kup,a onda legne na njih i treperi kao list na vjetru,plašeći se da ih ništa ne ozlijedi,a ja joj ne mogu nikako pomoći...dirljivo,kako je majčinski instinkt iznad svega!malo sam zabrazdila u subjektivne osjećaje,ali oprostite mi-prvi put smo snijele jaja:)))))))))))))
Odjavljujem se dosljedećih novosti!
zdravstvujte!!!!!
